Rane ograde mostova uglavnom su bile građene od cigle, kamena, betona ili drugih materijala, formirajući čvrste zidove ili jednostavne stupove i grede. Njihov osnovni princip dizajna bio je "blokiranje", ali su patili od problema potpunog ometanja vidokruga vozača i putnika, i potencijala za ozbiljna oštećenja ili čak prevrtanje tokom krutog sudara.
Diverzifikacijom materijala, metali (kao što je čelik) počeli su da se široko koriste. Ograde od metalnih - stupova, kao što su ograde od valovite grede, postale su uobičajene. Njihova filozofija dizajna počela je da istražuje "tvrdi i meki" pristup, koristeći kontrolisanu deformaciju komponenti ograde za apsorpciju energije i usporavanje vozila. Počela je da se pojavljuje standardizacija, postavljajući različite nivoe zaštite za ograde na osnovu faktora kao što su brzina puta i sastav saobraćaja.
Moderni koncepti dizajna ograde mosta evoluirali su tako da uključuju blokiranje, tamponiranje i vođenje, kontrolu rizika putnika i kontrolu položaja vozila. Sigurnosna provjera se oslanja na pune-stvarne-testove sudara vozila i kompjuterske simulacije. Tipovi konstrukcija su postali raznovrsniji, uključujući ograde od metalnih greda-, betonske ograde, kompozitne ograde i fleksibilne ograde za kablove. Tehnološka dostignuća se ogledaju u aplikacijama kao što su "SB-klasa krila-zida-prijelazne ograde mosta bez korita puta" i raznolik izbor "ograde od metalnih greda i čeličnih ograda od valovite grede" u modernom inženjerstvu.
Budući dizajn ograde mosta teži inteligenciji i integraciji. Ovo uključuje istraživanje novih materijala s većom efikasnošću apsorpcije energije, istraživanje integracije senzora u ograde i razmatranje prilagodljivosti okoline (kao što je otpornost betona na smrzavanje-otpornost na odmrzavanje i žilavost metalnih materijala na nisku-temperaturu) i specifične potrebe saobraćaja (kao što je zaštita teških vozila). Njegova evolucija je od jednostavnog "zida" do sofisticiranog "sigurnosnog sistema".